Humani papiloma virus

Što je HPV?

HPV je kratica od humani papiloma virus. Naziv potječe od latinske riječi papilla (bradavica) i grčke riječi oma (tumor). HPV virus inficira kožu i sluznice kod ljudi koji su njegov jedini domaćin. Prenosi se kontaktom, s kože na kožu i spolnim putem. Do sada je otkriveno preko 200 skupina srodnih virusa. Svaka skupina uz naziv HPV dobila je broj kao naziv tipa skupine (npr. HPV tip 6) (1,2). HPV virus je DNA virus. Nakon ugradnje u stanice domaćina može izazvati bujanje stanica i nastanak dobroćudnih ili zloćudnih tumora. Infekcija HPV virusom je toliko česta da gotovo nema osobe koja neće biti inficirana nekim od tipova HPV virusa tijekom života, nerijetko i s više tipova istovremeno. Simptomi se mogu razviti godinama nakon infekcije. Tijekom tog perioda osoba prenosi virus na druge osobe (1,2,3).

Tipovi HPV-a

Prema svojoj sposobnosti da izazovu različite bolesti kod ljudi skupine HPV virusa možemo svrstati u genitalni HPV (uzrokuje promjene u anogenitalnoj regiji), kožni HPV (uzrokuje bradavice na koži) i ostale HPV skupine neodređenog rizika.

Skupine HPV virusa koje uzrokuju promjene u anogenitalnoj regiji dijele se u visokorizične i niskorizične tipove. Najčešći visokorizični tipovi HPV virusa su virusi tipa 16,18, 31, 33, 35, 39, 45,51, 52, 56, 58,68 i 69. Visokorizični tipovi uzrokuju abnormalnosti niskog stupnja, predstadije raka i rak u anogenitalnoj regiji (vrat maternice, čmar, stidnica, rodnica, penis) ali i glave i vrata (usta, grla i kože). Najčešći niskorizični tipovi su 6, 11, 42, 43 i 44, oni uzrokuju abnormalnosti niskog stupnja i spolne bradavice (1,2,3,5).

Kožni tipovi (1, 2, 4, 26, 27, 29, 41, 57, 3, 10, 27, 28, 41, 49) uzrokuju „obične“ bradavice na koži ruku, stopala, vrata i drugdje na tijelu (1,2,3,5).

Slika 1. Tipovi HPV virusa (prilagođeno prema 5)

Kako se HPV prenosi?

Virus se prenosi kontaktom (s kože na kožu i spolnim putem). Kožne bradavice prenose se preko kože direktnim kontaktom s inficiranom osobom. Na isti način osoba ga može prenijeti s jednog na drugi dio tijela. Djeca i mladi koji grizu nokte ili osobe oslabljenog imuniteta imaju veći rizik da dobiju kožne bradavice.

Genitalni HPV prenosi se intimnim kontaktom s inficiranom kožom, sluznicom ili tjelesnim tekućinama. Sve seksualno aktivne osobe su pod rizikom infekcije HPV-om. HPV se može nalaziti i na mjestima koja prezervativ uobičajeno ne pokriva, pa u tim slučajevima kondom ne štiti od HPV-a. Kako većina ljudi nema nikakve simptome, ne znaju ni da su inficirani HPV-om, pa tako ni jedan seksualni partner nema spoznaju da je inficiran (1,2,3,6).

Koji su simptomi HPV infekcije

Većina ljudi je imala kontakt i bila inficirana nekim od HPV virusa više puta tijekom života. Virus najčešće neko vrijeme živi u stanicama kože ili sluznice i obično ne izaziva simptome. Osobe koje su nosioci virusa ne znaju da su inficirani pa tako prenose infekciju na druge osobe. Kada su prisutni, simptomi se mogu manifestirati kao kao vidljive bradavičaste izrasline na koži ili sluznici, pojačan iscjedak iz rodnice, svrbež, pečenje, nelagodan osjećaj u predjelu spolnih organa, bol ili krvarenje kod pritiska ili iritacije inficiranog područja (6).

Genitalni HPV je najčešća virusna infekcija reproduktivnog sustava. Infekcija nastaje vrlo brzo nakon početka spolne aktivnosti. Do dobi od 50 godina jednom ili više puta bilo kojim tipom HPV-a inficirat će se velika većina ljudi. U većini slučajeva imunološki sustav uništi virus i osoba nema znakova bolesti ili infekcije, pa samo manji dio inficiranih razvije simptome infekcije, a kod nekih osoba perzistirajuća infekcija može dovesti do razvoja raka. Više od 50% inficiranih žena pobijedit će virus unutar 6 mjeseci, 70% unutar godinu dana i 90% unutar dvije godine. Kod preostalih 10% žena infekcija perzistira i može dovesti do raka (6-13).

Tablica 1. HPV tipovi i kliničke manifestacije infekcije (5,14)

Bolest	HPV Tip
Duboke bradavice ili callus na dlanovima ili stopalima su tvrde, zrnate izrasline koje nastaju na mjestima najjačeg pritiska, najčešće na peti ili prstima stopala. Zbog pritiska kojem su izložene ove bradavice ispod tvrdog debelog sloja kože rastu prema unutra (callus ili žulj).	1, 2, 4
Obične bradavice ili veruce vulgaris, su male bradavičaste mesnate tvorbe koje se najčešće pojavljuju na šakama i prstima ruku. Prenose se dodirom. Posebno su česte kod djece i mladih te osoba slabijeg imuniteta. Najčešće spontano prolaze nakon nekog vremena.	1, 2, 4, 26, 27, 29, 41, 57
Plosnate bradavice su manje bradavice u razini kože, mekše su od ostalih bradavica. Pojavljuju se po više njih odjednom na licu, rukama ili nogama i češće su kod djece i mladih. Boja im može biti ružičasta, svijetlo smeđa ili blijedo žuta. Često se prenose brijanjem.	3, 10, 27, 28, 41, 49
Spolne bradavice ili kondilomi pojavljuju se u predjelu anogenitalne regije. Jedna su od najčešćih spolno prenosivih bolesti. Mogu biti mala jedva vidljiva (ili golom oku nevidljiva) izbočenja boje kože ili mogu biti oblika cvjetače i narasti do veličine od više centimetara. Ponekad se mogu umnožiti i tvoriti velike grozdove bradavica. 90 % spolnih bradavica uzrokuju virusi HPV-6 i HPV-11.	6, 11, 30, 40-45, 51, 54
Rak vrata maternice, stidnice, rodnice, čmara i penisa uzrokuje infekcija visokorizičnim tipovima HPV-a, koji također sudjeluju i kao jedan od uzročnika raka usta, grla i kože. 70% raka vrata maternice uzrokuju virusi HPV-16 i HPV-18.	16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 68 i 69
Predstadiji raka-displazije vrata maternice su potencijalno premaligne promjene stanica. Abnormalnosti stanica vrata maternice ukazuju na veću vjerojatnost razvoja raka. Ove promjene su česte, nastaju u svim dobnim skupinama ali su najčešće kod žena u dobi 20 do 30 godina. Razlikujemo tri stadija promjena stanica pod nazivom CIN I, CIN II i CIN III (stanična intraepitelna neoplasia).	16, 18, 34, 39, 42, 55
Papilom glasnica je dobroćudni epitelni tumor sličan bradavicama. Iako je infekcija ovim HPV virusima česta, razvoj papiloma glasnica je rijetka bolest. Tijekom trudnoće virus se može prenijeti s majke na dijete (respiratorna papilomatoza)	6, 11, 30

Slika 2. Prirodni tijek HPV infekcije vrata maternice (6,13)

Incidencija bolesti uzrokovanih HPV-om

Iako je rak vrata maternice, rak kog je najlakše spriječiti, treći je po učestalosti rak kod žena u dobi do 50 godina. U Hrvatskoj godišnje od raka uzrokovanog HPV infekcijom oboli oko 280 žena, a umre ih oko 100. U mikrobiološkom laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko neretvanske županije u 2025.g. na visokorizične HPV su ukupno obrađena 252 brisa vrata maternice, od čega je 135 (53,6%) bilo pozitivno (7).

Kako se dijagnosticira HPV infekcija

HPV se može dijagnosticirati kliničkim, citološkim ili histološkim pregledom te korištenjem metoda molekularne biologije. U slučajevima kad su bradavice male i ne vide se vizualnim pregledom potrebna je i kolposkopija (instrument s povećalom koji pomaže otkriti bradavice na sluznici rodnice ili vrata maternice). PAPA testom otkriva se postojanje promjena u stanicama: CIN - cervikalna intraepitelna neoplazija.

CIN I predstavlja blagu, CIN II srednju a CIN III tešku displaziju (abnormalnosti) stanica. U CIN III promjene malignog karaktera zahvatile su 2/3 stanica ili više ali nisu probile bazalnu membranu. Kad promjene probiju bazalnu membranu nastaje rak.

Liječenje

Ne postoji specifično liječenje za HPV virus. Koriste se razne metode i sredstva poput krioterapije, raznih tekućih sredstava, elektrokoagulacija, ubrizgavanje interferona u svaki kondilom, laserski tretman i kirurško uklanjanje. Sve ove metode uklanjaju vidljive promjene uzrokovane virusom, zbog čega je važno napomenuti kako se infekcija ne može u potpunosti izliječiti, pa su recidivi česti. Rak vrata maternice liječi se po protokolu o liječenju malignih bolesti.

Prevencija

Opće preventivne mjere odnose se na smanjenje vjerojatnosti infekcije HPV virusom a obuhvaćaju što kasnije stupanje u spolne odnose, što manji broj spolnih partnera, korištenje zaštitnih sredstava (kondoma, kontracepcijske pjene), zatim mjere smanjenja pridonosećih čimbenika za razvoj raka, a odnose se na prestanak pušenja i prekid hormonalne kontracepcije kod pozitivnog PAPA testa.

Danas je dostupna i specifična preventivna mjera cijepljenjem.

Prof. Harald Zur Hausen dokazao je povezanost HPV-a i raka vrata maternice za što je 2008.g. dobio i Nobelovu nagradu. Ta znanstvena spoznaja postala je temelj za razvoj cjepiva protiv HPV-a koje se u svijetu masovno počinje primjenjivati od 2007.g. Brojna istraživanja potvrdila su učinkovitost cjepiva u smanjivanju nastanka spolnih bradavica, predstadija raka i infekcije s HPV 16 i 18 u populaciji cijepljenih djevojaka. U isto vrijeme istraživanja su pokazala da nema smanjenja bolesti u starijih žena i muškaraca (osoba koje nisu cijepljene) (15-22).

Od tada do danas većina zemalja u svijetu uvele je HPV cijepljenje u svoje nacionalne imunizacijske programe. Zemlje koje su s cijepljenjem počele ranije i imale veći obuhvat, smanjile su udio oboljelih od spolnih bradavica, predstadija raka i raka te udio osoba s infekcijama s rizičnim tipovima HPV-a u svojoj populaciji (23).

Kao najčešće zabilježene nuspojave (kod 1 od 10 osoba), navode se:bol, otok, svrbež i crvenilo na mjestu primjene cjepiva, povišena temperatura, glavobolja ili mialgija (bol u mišićima), mučnina, vrtoglavica (povraćanje), umor i nesvjestica. Kao rijetke nuspojave navode se otok limfnih žlijezda, Guillain-Barré sindrom i nespecifični artritis (24-25).

Matija Čale Mratović, dr. med., spec. školske medicine

Literatura: